Mrvice iz dnevnog boravka nisu prljavština. One su – rječnik jednog doma.
Još malo neka ostanu – ovi sićušni otisci svakodnevice. Dok dijete trči bosonogo preko tepiha i raznosi ih po kući, dok mačka njuška ispod stola, dok netko dokrajči zadnji zalogaj kraj zatvorenih očiju.
Zato ih neću pomesti. Ne još.
Here’s a creative write-up in Croatian for “mrvice iz dnevnog boravka” (crumbs from the living room), written as a short poetic-prose reflection. Nisu glasne. Ne traže pažnju. Mrvice su nijemi svjedoci života koji se odvio između četiri zida.
Mrvice ne lažu. Ovdje se živjelo. Ovdje se jelo u društvu, u samoći, u žurbi, u miru. Netko je pažljivo složio tanjure na stolić, netko zaboravio obrisati mrvice s prstiju. Netko je bio preumoran da usisa, netko previše sretan da bi primijetio nered. mrvice iz dnevnog boravka
A to, čini mi se, nije mala stvar.
A one sitne, zrnaste – od domaćeg kolača. Još mirišu na cimet i ljusku limuna. Donose uspomenu na nedjeljno poslijepodne, smijeh s tetom koja uvijek govori da je "malo preslatko", dok opet poseže za još jednim zalogajem. Mrvice iz dnevnog boravka nisu prljavština
Na kraju ih pokupi usisivač. Tihi nestanak. Ali dok su tu, znak su da je netko bio sit. I da je imao s kim ili zašto dijeliti kruh.